Unlike Serpieri, Manara does not waste time with complicated plots. And his erotica is "softer". But there seems to be an underlying subversion. His female characters' helplessness facing their uncontrolable libido is like an exposure of a monolitich heterossexual-male gaze. After the first "Click", the idea is just repeated over and over again. His style is worthhwile, specially in other works, like the stunning "Revoir Les Étoiles", but in works like this one there isn't much more than his style.
Ovo osvaja nagradu za najčudniji hrvatski prijevod koji sam ikada čitao. Ne samo da je sve prepuno hrvatskih izreka, nego je apsolutno sve lokalizirano i svaki lik govori na čakavskom i kajkavskom, a neki se koriste i skraćenicama koje nema šanse da su bile aktualne ranih 90-ih. I još na sve to, prevoditeljica koristi mnogo referenci na ex-yu grupe u dijalozima, a izravno i citira tekstove Zdravka Čolića, Psihomodo Popa i TBF-a. Sve bi mi ovo skroz preletjelo preko glave da nema fusnota, ali sve ovo čini totalno shizofrenično iskustvo čitanja, ali nekako čak i odgovara je priča ovog specifičnog djela toliko glupa i besmislena da zašto ne? Zašto ne bi Amerikanci govorili kajkavski i citirali Čolića?