Existential Philosophy Quotes

“The past is one part of the movie, and the future reveals how the film will continue... You can't change fate. Life and surroundings you can't change. You just have the impression that you can do something about it.”
― Raz Mihal, Just Love Her

“You can never please humans. No matter what the weather—shine or rain—some will always complain! Humans are so hard to please that even if you grant them an eternal easy life in Paradise, some will still want to go back to Earth, even if living on Earth means struggling, starving, bleeding, and suffering!”
― Mouloud Benzadi

“This feeling of adventure definitely does not come from events: I have proved it. It’s rather the way in which the moments are linked together. I think this is what happens: you suddenly feel that time is passing, that each instant leads to another, this one to another one, and so on; that each instant is annihilated, and that it isn’t worth while to hold it back, etc., etc. (. . .) If I remember correctly, they call that the irreversibility of time.”
― Jean-Paul Sartre, Nausea

“The cracked mind of the schizophrenic may let in light which does not enter intact minds of many sane people whose minds are closed.”
― Ronald David Laing

“Međutim, sama tragedija (shvaćena kao proizvoljna grubost društva i prirode, nasuprot ranjivosti pojedinca) nije jedini - možda čak ni prvenstveni - izvor patnje. Treba uzeti u obzir i problem zla. Svijet je čvrsto protiv nas, to je sigurno, ali čovjekova nehumanost prema čovjeku nešto je još gore.”
― Jordan B. Peterson, 12 Rules for Life: An Antidote to Chaos

“Ili mu se od samoće razvila ta krajnja osjetljivost, ogoljelost i nezaštićenost osjećaja; ili se u zamornoj, zagušljivoj, beskrajnoj gluhoći dugih, besanih noći, među nesvjesnim težnjama i nestrpljivim potresima duha pripravlja ta prenapetost srca, spremna, najzad, da prsne ili da nađe kuda će se izliti; ili je, naprosto, nastalo iznenada vrijeme tomu svečanomu času, i to mu je lako moralo da bude, kao što iznenada za zaparna, zagušljiva dana pocrni odjednom cijelo nebo, bura se daždem i ognjem izlijeva na izgladnjelu zemlju, daždevim se biserjem vješa o smaragdove grane, gazi travu, polja, sabija u zemlju nježne cvjetne čaške, da onda, od prvih sunčanih zraka, opet sve oživi, uperi se i digne se u susret suncu, te mu svečano, do neba, pošalje svoj raskošni, slatki tamjan, veseleći se i radujući se svome obnovljenomu životu ...”
― Dostoevskiy F.M., Бедные люди

“My ideal at least is fixed; for it was fixed before the foundations of the world. My vision of perfection assuredly cannot be altered; for it is called Eden. You may alter the place to which you are going; but you cannot alter the place from which you have come. To the orthodox there must always be a case for revolution; for in the hearts of men God has been put under the feet of Satan. In the upper world hell once rebelled against heaven. But in this world heaven is rebelling against hell. For the orthodox there can always be a revolution; for a revolution is a restoration. At any instant you may strike a blow for the perfection which no man has seen since Adam.”
― G. K. Chesterton, Orthodoxy

“Tako čine rijetki snažni i dosljedni ljudi. Shvativši svu glupost šale kojoj su oni predmet i shvativši da su blaga umrlih veća od blaga živih te da je najbolje od svega ne postojati, tako i čine te smjesta završavaju s tom glupom šalom kojim god sredstvom: omča oko vrata, voda, nož kojim probijaju srce, vlakovi na željezničkim prugama.”
― Leo Tolstoy, A Confession

“Tako čine rijetki snažni i dosljedni ljudi. Shvativši svu glupost šale kojoj su oni predmet i shvativši da su blaga umrlih veća od blaga živih te da je najbolje od svega ne postojati, tako i čine te smjesta završavaju s tom glupom šalom kojim god sredstvom: omča oko vrata, voda, nož kojim probijaju srce, vlakovi na željezničkim prugama.'' Tolstoj nije bio dovoljno pesimističan. Glupsot šale koja se zbija na naš račun ne motivira samo na samoubojstvo. Motivira i na ubojstvo - masovno ubojstvo, nakon kojega često slijedi samoubojstvo. To je puno učinkovitiji egzistencijalni protest. Koliko god se to činilo nevjerojatnim, zaključno s lipnjem 2006. u SAD-u je tijekom tisuću dvjesto i šezdeset dana bilo tisuću masovnih ubojstava (masovno ubojstvo podrazumijeva četiri ili više žrtava, ne uključujući napadača). Svi kažu: ''Ne razumijem to.'' Kako se još uvijek možemo pretvarati? Tolstoj je razumio, prije više od stotinu godina. Razumjeli su i drevni pisci biblijske priče o Kajinu i Abelu, prije više od dvadeset stoljeća. Opisali su ubojstvo kao prvi čin postedenske povijesti: i nije to bilo samo ubojstvo, nego bratoubojstvo - i ne samo ubojstvo nevine osobe, nego nekog idealnog i dobrog, ubojstvo koje je učinjeno svjesno, iz prkosa prema Stvoritelju svemira. Današnji nam ubojice na svoj način govore isto. Tko bi se usudio reći da to nije crvu jabuci? No mi ne želimo slušati zato što ta istina pogađa i nas. Čak i tako oštrouman i dubok um slavnoga ruskog autora nije vidio izlaza. Kako se onda mi ostali možemo nositi s time kada čak i netko poput Tolstoja priznaje poraz? Godinama je skrivao od sebe svoje pištolje i nije želio hodati s užetom u ruci, kako se ne bi objesio. Kako budna osoba može izbjeći da bude bijesna na svijet?”
― Jordan B. Peterson, 12 Rules for Life: An Antidote to Chaos

“Namjerna ljudska zloća može slomiti duh koji ni najveća tragedija ne bi uzdrmala.”
― Jordan B. Peterson, 12 Rules for Life: An Antidote to Chaos

“Človeka zvlečeju z maternice kak pesa krvavog, a gda su ga prestali boleti zubi, javlaju se križa, a če ga nisu obesili, vumre kak pošten človek- Srab preboleti mora, na kolec se našpranjiti alpak na trn nabosti takaj mora (kajti prez toga mudrosti biti nemre), kača ga fpiknuti mora, sečka bu mu vre palac zdrobila, a onda kaj?”
― Krleža, Miroslav

“Sve se može srušiti: to je jedno od velikih ljudskih otrkića. A mi ubrzavamo prirodno propadanje velikih stvari svojom sljepoćom, nedjelovanjem i zavaravanjem. Bez budne pozornosti kultura se raspada i umire, a zlo pobjeđuje.”
― Jordan B. Peterson, 12 Rules for Life: An Antidote to Chaos

“Istina uvijek iznova izvire iz najdubljih izvora Bića. Ona će čuvati vašu dušu da ne vene i ne umire u suočavanju s neizbježnom tragedijom života. Pomoći će vam da izbjegnete strašnu želju za osvetom zbog te tragedije koja je dio strašnog grijeha Bića i koju svi i sve moraju dostojanstveno podnositi samo kako bi mogli postojati.”
― Jordan B. Peterson, 12 Rules for Life: An Antidote to Chaos

“Adam (man) could not rid himself of his freedom, nor escape from the drama, to be as innocent as an animal or an angel. He has to choose, to use his freedom, to be good and evil; in one word, to be man. This ability to choose, regardless of result, is the highest form of existence possible in the universe.”
― Alija Izetbegovic, Islam between East and West

“Cand mi se intampla sa-mi exprim scrupulele, imi spuneau ca trebuie sa reflectez la ceea ce este in joc si imi dadeau argumente adesea impresionante ca sa ma faca sa inghit ceea ce nu-mi aluneca pe gat. Si eu le raspundeam ca marii ciumati, cei care isi pun robe rosii, au si ei argumente excelente in aceste cazuri si ca, daca admitem argumentele de forta majora si necesitatile invocate de micii ciumati, nu mai puteam sa le resping pe cele ale celor mari. Ei ma faceau sa observ ca felul cel mai potrivit de a da dreptate robelor rosii era de a le lasa exclusivitatea condamnarii. Si eu imi spuneam ca, daca cedezi o data in aceasta problema, nu mai exista motive sa te opresti. Se pare ca istoria mi-a dat dreptate, astazi se intrec cine sa omoare mai mult. Sunt toti cuprinsi de furia uciderii si nu pot sa faca altfel.
Ceea ce ma interesa, in orice caz, nu era rationamentul. (...) Si imi spuneam ca pana una-alta si cel putin in ceea ce ma priveste, voi refuza sa-i gasesc vreodata vreo ratiune, una singura, acestei dezgustatoare macelarii. Da, am ales aceasta orbire incapatanata asteptand sa vad mai clar. (...)
Pana atunci eu stiu ca nu mai valorez nimic pentru lumea asta si ca, din clipa cand am renuntat sa ucid m-am condamnat la un exil definitiv. Istoria o vor face ceilalti.
Stiu de asemenea ca, in aparenta, nu pot sa-i judec pe acesti ceilalti. (...)
M-am hotarat atunci sa folosesc un limbaj clar si sa am o purtare deschisa ca sa gasesc drumul cel bun.
Incerc sa fiu un ucigas nevinovat. Vezi ca nu e o ambitie mare...”
― Albert Camus, The Plague

“If one advances confidently,’ Thoreau had written in Walden, ‘in the direction of his dreams, and endeavours to live the life which he has imagined, he will meet with a success unexpected in common hours.’ He’d also observed that part of this success was the product of being alone. ‘I never found the companion that was so companionable as solitude.’ -The Midnight Library”
― Matt Haig

“She wasn’t a black hole, she decided. She was a volcano. And like a volcano she couldn’t run away from herself. She’d have to stay there and tend to that wasteland. She could plant a forest inside herself.”
― The midnight library

“Flaco was a hero in the true sense of the word. He wasn’t trying to be courageous or earn a title for himself, he was simply living authentically and through the disclosure of his true nature, he offered humans the opportunity to find the hero within themselves.”
― Jacqueline Simon Gunn, Flaco the Owl Spreads His Wings

“He thought about the loss of humanity that was eating away at the world and the loss of the connection to the self that ate away at the consciousness which animated all into being. He thought about how the collective psyche was teetering on that knife’s edge between a desperation to live and a desperation to die. And here he was at the cusp of it himself.”
― Casey Fisher, The Subtle Cause

“There was only that bobbing bundle of stringy, dirty-blonde hair fading into a sea of other heads bobbing and faces coming and going, of storylines intersecting and entwining and then fraying only to become irretrievably lost in the interminable wave-pattern of curiosities fleeting and nothingness everlasting.”
― Casey Fisher, The Subtle Cause